Infracrvena frekvencija je relativno niska (red frekvencije od niske do visoke je: radio, mikrotalasna, infracrvena, vidljiva svetlost), dajući ljudima osećaj toplote, efekat je toplotni efekat, zatim infracrveno prodire u procesu prodiranja. Na kom je nivou obim? Ako infracrvene zrake mogu prodrijeti u unutrašnjost atoma i molekula, to će uzrokovati širenje atoma i molekula, što će rezultirati raspadom atoma i molekula. Je li stvarno? U stvari, frekvencija infracrvenih zraka je niska i energija nije dovoljna, što je daleko od efekta raspadanja atoma i molekula. Dakle, infracrvene zrake mogu prodrijeti samo kroz praznine atoma i molekula, ali ne mogu prodrijeti u unutrašnjost atoma i molekula. Budući da infracrvene zrake mogu prodrijeti samo u praznine atoma i molekula, vibracije atoma i molekula će se ubrzati, a razmak će se povećati. , odnosno povećanje toplotne energije kretanja. Sa makroskopske tačke gledišta, materijal se topi, ključa i isparava, ali fizička i hemijska svojstva materijala (samih atoma i molekula) se nisu promenila. Ovo je termalni efekat infracrvenih zraka.
Stoga možemo koristiti ovaj mehanizam infracrvene ekscitacije za pečenje hrane i denaturaciju organskih polimera, ali ne možemo koristiti infracrveno za generiranje fotoelektričnog efekta i ne možemo promijeniti unutrašnjost atomskih jezgri.
Na isti način, ne možemo koristiti radio talase za roštilj. Talasna dužina radio talasa je preduga da prodre kroz praznine organskih polimera, a kamoli da ih denaturira da bi se postigla svrha kuhanja hrane.
Iz gore navedenog znamo da što je kraća talasna dužina, što je veća frekvencija i što je veća energija, veći je raspon penetracije; što je duža talasna dužina, to je frekvencija niža i što je manja energija, manji je raspon penetracije. Za raspon difrakcijske energije vrijedi suprotno: što je duža valna dužina, to je jača sposobnost difrakcije; što je kraća talasna dužina, to je slabija difrakciona sposobnost.








